Tehnika savijanja ruža je stara tehnika kojim se ruže potiču na povećano stvaranje cvjetova. Prilikom izvođenja ove tehnike grančice ruže se savijaju prema zemlji i tu se fiksiraju. Ovom tehnikom se visoke ruže drže u granicama i potiče se stvaranje laterala, graniča na kojima se razvijaju cvjetovi. Tako dobijamo mnoštvo cvjetova u nivou očiju a ne visoko van dosega pogleda. Ova tehnika je preporučljiva za ruže penjačice mada se može primjeniti i na ostale vrste, prije svega na one sa dugačkim granama.
Prva metoda savijanja ruže
Tehnika savijanja ruža sa izvodi sa granama koje su bar godinu stare. Ako se koristi ruža penjačica grane moraju biti bar 2m dugačke. Kraće grančice ne treba odsijecati već ih pustiti da narastu. U slučaju da ih pokušate saviti najvjerovatnije će puknuti.
Postoji nekoliko metoda savijanja a sve zavise od dostupnog prostora. Prva podrazumijeva savijanje grančica prema napolje i pričvršćivanje vrhova za zemlju sa kukicama (široke plastične kukice koje se mogu kupiti) ili busenovima zemlje stvarajući oblik koji liči na oktopoda. Druga metoda se naziva samosavijanje. Ona podrazumjeva savijanje grana i njihovo pričvršćivanje za bazu ruže sa nježnom tkaninom ili rastezljivom samoljepljivom trakom. Prilikom ove metode mjesto vezanja mora biti oko 5cm odmaknuto od tla. Uobičajeno je u sredinu strukture zabosti kolac koji će strukturi dati čvrstinu posebno ako je visoka.
Svake tri godine potrebno je ukloniti stare grane kako bi se pospiješio rast novih izdanaka.
