Postoje debate između arhitekata i teoretičara, šta može da uradi arhitektura kao politički mehanizam? Može li da promjeni svijet? Ili je ona manifestacija, veće političke i ekonomske snage ispoljena kroz beton i staklo? Bolivijski arhitekta, Freddy Mamani Silvestre, je negdje između. Mamani je poznat kao „Kralj andske arhitekture“ i izgradio desetke kuća i zgrada živih boja i razigranih motiva koji potiču iz autohtne umjetnosti i kulture ove zemlje.
Najveći broj građevina se nalazi u El Altu koji upravo doživljava svoj procvat. Visoko u Andama, ovaj grad je doživio preobrazbu od izbora predsjednika, Evo Moralesa, 2006. godine. Vraćajući se korijenima razvila se „svemirska arhitektura“ koja se oslanja na izvornu kulturu naroda Bolivije.
Mamani kaže:“Sa mojom arhitekturom želim da svijet zna da Bolivija ima svoj identitet.“ U Boliviji postoje bogati starosjedioci koji nastanjuju oblast jezera Titicaca koji do sada nisu imali sa čim da se indentifikuju. Sada napokon imaju. Mamanijeva arhitektura, povezana sa korijenima ovog naroda, unikatna je i omogućava narodu Bolivije da se identifikuje sa njom.
Iako bi pojedini Zapadnjaci ovakvu arhitekturu ocijenili kao kič to pada u vodu. Ako se ova arhitektura ne podudara sa pogledima američkih i evropskih arhitekata to ne mora da znači da je kič, naprotiv. Mamanijeva arhitektura povezana je sa izvornom oblicima, bojama, motivima i sasvim je sigurno da bi svaki narod želio da svoju zaostavštinu „Modernizuje“ na ovaj način.
Mamanijev rad privukao je pažnju svjetskih medija pa je tako dostupan njegov intervju za BBC a pojavio se i na Architectural association izložbi u Londonu.
