Rebeka se našla pred dilemom, šta uraditi sa trošnom, drvenom šupom u dvorištu? Već su se svi bili naučili na nju iako su na daskama vidjelo prohujalo vrijeme. Ko li je sagradio? I njoj se već bilo teško sjetiti kad je to bilo ali bila je malena a sagradili su je njen otac i majka.
U njoj se uvijek čuvao alat, ostavljao se krompir i luk iz bašte a tokom zime služila je kao utočište njenog oca kada je htio biti malo sam.
Sada je kuća njena. Kupila je od svojih roditelja koji se se odselili na selo. Sve su već preuredili i ostala je ona, uz samu ogradu, ispod krošnje velikog drveta. Nije se mogla odvojiti od nje, nije mogla donijeti odluku da je sruše jer ipak je ona bila dio njenog djetinjstva. Koliko se samo puta u nju sakrila kada se igrala s drugom djecom žmurke. I onda joj je pala na pamet jedna ideja, da staru šupu preuredi u malu kancelariju gdje će moći da nesmetano radi. Njen suprug ju je podržao.
Rebeka, koja je inače dizajner eksterijera, već je imala sliku kako sve to treba da izgleda. Ubrzo je unajmila majstora koji joj je pomogao da njene nacrte sprovedu u djelo. Uklonili su plafon od dasaka a grede krova su obašili daskama tako da su dobili visoki plafon koji se pružao do samog vrha krova. Ubacili su prozore koje je kupila polovne sa zgrade koja se rušila a tu je kupila i vrata. Doduše bez stakala ali to je najmanji problem. Ostalo je već bilo stvar ukusa. Zidove je prebojila u limun žutu boju a prostor je popunila porodičnim blagom, a pri tom ne mislimo na srebreninu. Svijetli zidovi u kombinaciji sa krovnim prozorima i velikim zidnim staklenim površinama preobrazili su staru šupu u opuštajući i inspirirajuć atelje. Za pod je izabrala pod koji se lako čisti u svijetlo maslinasto zelenoj boji. Nekada mora ostati satima u ovom studiju ali to Rebeki ne smeta namjestila ga je namještajem od prirodnih materijala a posebno se izdvajaju stolovi od trešnjinog drveta.
Sve izgleda tako idilično! Oko šupe vijuga vrtna staza a sa obe njene strane se nad nju nadnose hidrangee, ukrasne trave i kamelije. Na vanjske zidove su postvaljene saksije u ravnini očiju gdje rastu sukulente i puzavice. Ali i mnoštvo predmeta iz prošlosti. Svaki ima svoju priču baš kao i stara šupa. Ne znate u šta bi prije pogledali.
I kada se dan primiče kraju Rebeka na pragu sa svojom ćerkom uživa u trenutku sreće kojem je ona doprinijela svojom voljom, trudom i radom.
Rebeeca Sweet.