Rotšildovi su poznati kao jedna od najbogatijih evropskih porodica čije je bogatstvo basnoslovno. Međutim, do sada se nikada prezime ove porodice nije povezivalo sa siromaštvom, bijedom i ruševinama. Do sada! Samo nekoliko kilometara od crkve Notre Dam, iza livade koja je nekada bila park Edmond de Rothschild, iza grmlja i gloginja, stoji sablasna Palata Rotšilda!
Dvorac je izgrađen po uzoru na dvorce Luja XIV. A napušten je još od Drugog svjetskog rata kada je porodica Rotšild pobjegla od fašista neposredno prije nego su ovi ušli u Pariz. Neposredno po ulasku u Pariz nacisti su zaplijenili i koristili ovu palatu i pri tome je poharali. Poslije oslobođenja u palatu su se uselile američke trupe. Njihov boravak ovom dvorcu nije učinio nikakvu uslugu, naprotiv. Rotšildovi se nikada nisu vratili u svoj dom i tokom decenija Palata Rotšild je ostavljena da propada. Postala je igralište vandalima i ostalim sumnjivim licima.
Palatu je naručio James Mayer de Rothschild 1817. godine, tada najbogatiji čovjek na svijetu i najmoćniji bankar u zemlji, koji je odigrao veoma važnu ulogu u industrijalizaciji Francuske nakon pada Napoleona. Prema današnjim mjerilima, njegovo bogatstvo tj. bogatstvo porodice Rotšild bilo je pet puta veće od bogatstva koje sada ima Bil Gejts!
Ova palata je zasigurno izgrađena da oslikava bogatstvo Rotšilda a izlazila je na prelijepi engleski park sa vodopadima . Tokom sljedećih osam godina ovaj dvorac je bio centar društvenog života koji je ugostio mnogobrojne prestižne zabave i balove. Kao jedan od najvećih pokrovitelja umjetnosti na njegovim zabavama nije bilo neuobičajeno vidjeti Šopena, Rosinija, Delakroa, Balzaka, … Šopen je štoviše posvetio svoju kompoziciju Valse Op. 64, N° 2 u C molu Rotšildovoj kćerki, Šarloti. Tada kada su na sve strane zveckale čaše šampanjca niko nije ni mogao slutiti da će tada centar svijeta za nekoliko decenija postati ruina.
Istini za volju, treba reći da Palata Rotšild danas nije u vlasništvu Rotšilda. Nju je James Mayer de Rothschild 1979. godine prodao za simbolični 1 franak Parizu. Ubrzo ju je grad prodao bogatom Saudijcu za 50 miliona franaka što je sada oko 7 miliona evra. Više od 30 godina nakon ove prodaje Plata Rotšild i dalje propada, prokišnjava i trune a njeni hodnici su i dalje sablasni i pusti.