Za one koji nisu u dobrim odnosima sa istorijom napravićemo mali uvod. Biblioteka u Aleksandriji je izgrađena od strane Ptolomeja I ili njegovog sina, Ptolomeja II, negdje oko III vijeka p.n.e. Biblioteke nisu ništa neobično u antičkoj civilizaciji.
Svitci od papirusa u aleksandrijskoj biblioteci.
Najvjerovatniji cilj biblioteke u Aleksandriji je da pokaže moć Egipta a ne da bude stjecište, filozofa, inovatora i naučnika, međutim biblioteka se transformisala u nešto više i značajnije. Veliki broj zaposelnih u biblioteci bio je zaposlen na prevođenju sa “varvarskih” jezika na grčki, a takođe su radili i na prepisivanju originalnih grčkih spisa. Pomenute ” varvarske” spise, biblioteka je nabavljala na nekoj vrsti sajmova knjiga u Atini i na Rodosu. Ostala je zapisana legenda da je Ptolomej III posudio neke originalne spise od Sofokla, Euripida, Ezihila iz Atine. Na ime kaucije dao je ogromno bogatsvo, kao zalog da će ih vratiti. I, poslije nekog vremena i vratio je svitke, ali kopije. Nikada neće biti sigurno je li ovo samo legenda ili istina.
Nikada takođe neće biti sigurno koliko se svitaka čuvalo u aleksandrijskoj biblioteci, spominje se raspon od 40 000 do 600 000 spisa. Djelimično i zbog ove biblioteke Aleksandrija je uskoro postala grad naučnika, učitelja i učenika. Svim helenističkim naučnicima dopušteno je izučavanje spisa u biblioteci. U to vrijeme u Aleksandriji je objavljeno mnogo revolucionarnih ideja, neke od najznačajnijih su da čovjek razmišlja mozgom a ne srcem, da se Zemlja okreće oko Sunca (čak 1800 godina prije Kopernikovih saznanja), čak je prilično tačno izračunat i obim Zemlje… Nažalost sve dobre stvari nekad se moraju završiti.
Veliki požar u kome je nestala aleksandrijska biblioteka.
Vrlo često se kao odgovor na pitanje, šta se desilo sa legendarnom bibliotekom u Aleksandriji, čuje odgovor da je nestala u velikom požaru. Međutim, to nije sto posto istinito, razgradnja biblioteke je počela nizom događaja. Isto tako postoje pisani podaci o nekoliko požara u Aleksandriji, u tom periodu međutim niti u jednom izvještaju se ne pominje “veliki” požar koji je uništio biblioteku. Vrlo često se pominju tri krivca za uništavanje biblioteke a to su Julije Cezar, Teofili od Aleksandrije i kalif Omar iz Damaska.
Legenda kaže da je patrijarh aleksandrijski, Teofil, 391. godine počeo sa uništavanjem paganskih hramova u ime Hrista. Iako je poznato da je Teofil uništio jednu biblioteku, preovaldava mišljenje da se ne radi o velikoj aleksandrijskoj biblioteci već o njenoj”sestri” koju je podigao Ptolomej III, mnogo manjoj biblioteci i sa mnogo manje spisa. Na to navodi ubistvo jedine ženske naučnice, filozofa i matematičarke, Hiptije, koja je ubijena 415. godine zbog neslaganja sa stavovima u vezi nauke.
Priča o kalif Omaru je zasigurno izmišljotina. 645. godine Omar je osvojio Egipat, a biblioteku je spalio zbog spisa koji se nisu slagali sa učenjem Kurana. Mnogi naučnici istoričari misle da je ova priča izmišljena u XII vijeku kao propaganda u vrijeme križarskih ratova.
Najvjerovatnije, “veliku vatru” je napravio Julije Cezar za vrijeme rata u Aleksandriji. Cezar je postavio požar u aleksandrijskoj luci s namjerom da zapali flotu, što jasno i piše u nekim dokumentima. Niti u jednom dokumentu se ne spominje da se ta vatra proširila i na veliku biblioteku, ali najvjerovatnije se upravo to desilo. Sasvim je sigurno da su izgorjeli svi spisi u skladištima u luci , a da je po završetku bitke Cezar naredio otpremanje velikog broja dokumenata u Rim. Seneka kaže da je u vatri uništeno 40 000 svitaka ali pošto se smatra da je biblioteka imala nekoliko stotina hiljada pretpostavlja se da je ostatak spašen i otpremljen u Rim. Kasnije neki pisci, uključujući i Straba, spominje muzej u čijem je sastavu biblioteka i radila, i naučnike u biblioteci. Sve su to indirektni dokazi da je dobar dio biblioteke preživio.
Nova aleksandrijska biblioteka.
Znači biblioteka nije uništena u požaru a ipak nestao je ogroman broj spisa. Šta se desilo sa njima? Najvjerovatnije, nekoliko stvari je igralo ključnu ulogu u tome. Prvi razlog je svetovni. Drugi je nedostatak prepisivača koji su prepisivali na papirus, papirus nije dugotrajan materijal. Treći razlog su osvajači, svaki osvajač je dio biblioteke odnio u svoju zemlju, a najvjerovatnije ti papirusi su vremenom propali jer ih nije niko prepisivao. I četvrti razlog su vjerska uvjerenja koja su dovela do uništavanja spisa od strane vjerskih vođa. Biblioteka nikad nije bila omiljena religijskim vođama i predstavljala im je prijetnju.
Ova priča ima i srećan završetak. 2002. godine u Aleksandriji je u blizini originalnog mjesta podignuta nova aleksandrijska biblioteka. Cilj je da skupi sve znanje svijeta ali ovaj put je biblioteka napravljena od vatrootpornih materijala.
